Ogranak Matice hrvatske Split

Povodom obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige, 20. studenoga 2011. u dvorani Ogranka Matice hrvatske Split, Marmontova 1/II, priređena je književna večer pjesnikinje, prozaistice, književnice za djecu, esejistice i prevoditeljice – Ljerke Car Matutinović.

Književna večer - Day Antunović, Ljerka Car Matutinović, Marina Čapalija

Kišna splitska večer ipak nije omela istinske zaljubljenike u poeziju, koji su imali prilike uživati u izvođenju stihova poznate hrvatske književnice. To je bilo njeno prvo predstavljanje u gradu podno Marjana, što je pomalo začuđujuće,  budući se radi o autorici, koja je ostavila brojne neizbrisive tragove pisnom rječju, u svom dugogodišnjem plodonosnom radu.

Marina Čapalija

Marina Čapalija,  pjesnikinja i književnica, autorica dvaju netom objavljenih knjiga, u izdanju Matice hrvatske (“Zloćun Pločun” i “Svȅ ča jẽ sân”) predstavila je ukratko rad i djela Ljerke Car Matutinović, koja ove godine obilježava 50-tu godišnjicu svoga rada:
Rođena u Crikvenici, a diplomirala hrvatski i talijanski jezik s književnostima, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, od 1961. pa do današnjih dana, objavila je mnogobojne eseje, prijevode, književne kritike i interpretacije, pjesme i pripovijetke, te surađivala sa nizom časopisa. Pjesme su joj prevedene na desetak stranih jezika, a pripovijetke na talijanski i njemački. Višestruko je nagrađivana za svoja ostvarenja, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu, pa je tako dobitnica Nagrade Drago Gervais ( za pjesme), Zlatne medalje za zbirku pjesama La Bellezza del Respiro, Ljubo Pavešić, za najbolji čakavski tekst, Nagrade za životno djelo i još puno drugih.
Čapalija je pročitala i nekoliko osvrta o književnom stvaralaštvu i pjesmama Ljerke Car Matutinović, o čemu pisali su mnogi – Karmen Milačić, Branimir Bošnjak, Ivan Pandžić, Josip Pavičić, Davor Šalat, Milan Moguš i mnogi drugi, bila je cijenjena i od Krleže, Tadijanovića, Kaštelana, Marinkovića, i ostalih pjesničkih velikana, s kojima je provela niz nezaboravnih trenutaka.

Sve podatke o bogatom radu Ljerke Car Matutinović – pjesme, proza, književne kritike, prijevodi, i nagrade, možete pročitati OVDJE.

Day Antunović, radijska voditeljica

»Riječi su čudesni simboli. Osobito mi je zadovoljstvo i čast čitati stihove ove naše velike poetese.» – istaknula je Day Antunović, radio – voditeljica, koja je melodičnim glasom, lijepo i izražajno pročitala nekoliko lijepih pjesama, kao što su: «Svaki monolog izgubljena je stvar», «Što se knjiga tiče», «Tajna sjećanja», «Kad su mislili da se ljube».

Čapalija je također dojmljivo pročitala niz pjesama, mahom iz zbirki «Vrijeme punog mjeseca» i «Uzmi me na oblaku», kao što su: «Što da učinim s riječima», «Treba hrabrosti», «Uzmi me na oblaku», «Da sam se raspela pod suncem», «Kako dani teku nemilice», «Vrati mi ono vrijeme», «Pjesma o mudrim i ludim djevicama», a potom je najavila i autoricu: «A sada će nam Ljerka sama pročitati stihove na čakavskom jeziku, jer ona to najbolji radi».

Tako smo imali još prilike čuti autoričino čitanje: «Ljubavne navigacije», «Mladić je s divojkon», «Jen drugi fanat», «Jubav Marije Rožine», «Ki gre, ki ne gre, mi gremo» – pjesmu koja duhovito progovara o aktuelnoj temi – ulasku u Europsku uniju.
Njezin baršunasti glas, vrckavost u izvedbi, i mladalački duh nikoga nije ostavio ravnodušnim ove večeri, kao niti pjesme – a čuli smo ljubavne, vesele, erotske, zafrkanstke, i one pomalo kritičke prema društvu.

Studentica Mirna Lazić pratila je izvedbu stihova na violončelu

Ljerka Car Matutinović

»Imala sam doista jako lijepo djetinstvo, to je jako važno u životu jednog čovjeka. Sjećam se, dva puta nedjeljno smo imali običaj ići u posjet nonotu i noni, u Crikvenici, jeo bi se kuglof, ispijao čaj ili kava, to su bili krasni trenuci koji su uljepšali i obogatili moj život.» – pričala je pjesnikinja o svom životu, o svojim precima, o svoj majci koja je bila prava ljepotica, (a većina bi se složila – takva je i kćer). Govorila je o crikveničkoj Balustradi, o hotelu «Miramare», u neka davna vremena – ponosima Crikvenice, a danas sjetnim spomenicima na negdašnju ljepotu. Pričala nam je i tome kako je voljela čitati Augusta Šenou, Dinka Šimunovića, Vladimira Nazora, a posebno je na nju ostavila dojam Šenoina «Seljačka buna» i lik Matije Gubeca, kao i Nazorova «Galiotova pesan», na čakavskom.
»Malo nas je večeras, ali smo junaci.» – duhovita je bila pjesnikinja. «Sad ste se uvjerili da se na čakavskom može sve izreći – i ljubavno, i zafrkantsko, i evropsko i erotsko. Kada bismo svi samo ozbiljno mislili, kamo bismo došli? Ako imamo dovoljno hrabrosti, onda ćemo se i malo narugati, ali ne moramo time nikoga uvrijediti.»

Dunja Kalilić, pjesnikinja

Bila je posebno dirnuta gestom pjesnikinje Dunje Kalilić, koja joj je poklonila pjesmu, izrezanu iz jednog časopisa, objavljenom još iz 1970-i neke, a koju je tada Kalilić izrezala i ponijela sa sobom preko «velike bare», budući je tada živjela u Americi. Autor pjesme je Ljerka Car Matutinović, a zove se «Pokora». «O, baš lijepo iznenađenje, pa ja sam i zaboravila da sam napisala ovu pjesmu». Tako je «Pokora» proputovala Atlantik, boravila u Americi, i vratila se nazad, u Hrvatsku, svojoj materi, nakon puno godina.

Pjesma "Pokora" vraćena je materi

Divna večer, prava šteta da je Splićane u stanju omesti kakva malo jača kiša. Ali «pusti me stat» ne bi bio baš životni moto Ljerke Car Matutinović, bolje bi nam bilo da se ugledamo na onu njenu: «Kad već postoji planina, treba se penjati.»
Zato – kad već postoji ovakva pjesnikinja, trebala bismo je češće pozivati, i u njenim stihovima uživati.

U časopisu Vijenac, broj 451, od 16. lipnja 2011. objavljene su pjesme Ljerke Car Matutinović, kao i tekst autora Davora Šalata, možete pročitati OVDJE.