Splićani su razgrabili Hrvatsku reviju, časopis Matice Hrvatske, posvećen 1100. obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva! Nakon Zagreba, Imotskoga i Vinkovaca, Hrvatska revija predstavljena je u četvrtak navečer i u Splitu gdje je izazvala veliku pozornost.
– Nije to samo još jedan časopis, nego je to dragocjen izvor znanja koji nas poučava o našoj prošlosti i daje nam argumente s kojima i sami možemo druge poučavati – kazala je Snježana Šetka, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Splitu koji je i organizirao predstavljanje HR-e. A za to su iz Zagreba doputovali glavna urednica Mirjana Polić Bobić i urednik Dino Milinović, dok je boje Splita branio prof. dr. sc. don Marko Trogrlić.
– Ponudili smo prostor stručnjacima za hrvatsko srednjovjekovlje, za kasniju
interpretaciju toga razdoblja u umjetnosti, tradiciji i kolektivnom pamćenju, da
nizom tekstova osvijetle razdoblje hrvatske povijesti od prije 1100. godina, u koje
smještamo početak Hrvatskoga Kraljevstva – pojasnila je glavna urednica Polić
Bobić.
– Sjećanje na početke hrvatske povijesti – stvarne ili domišljene – od kneževine,
do kraljevstva, te održavanje u životu toga sjećanja kroz jedanaest stoljeća, to je
razlog zašto smo ovaj broj Hrvatske revije u cijelosti posvetili ideji kraljevstva,
ideji duga trajanja, koja je vodila hrvatsku domoljubnu i političku misao sve do
naših dana, sve do današnje republike. Danas, i više no prije stotinu godina,
imamo razloga dostojno i sa zahvalnošću obilježiti tu tanku, žilavu pupčanu nit
koja nas još uvijek spaja s našom davnom posteljicom! – kazao je urednik
Milinović, ocijenivši kako nemamo razloga bježati od naše prošlosti.
– Naša povijest, to su rijeke u kojima plivamo, more koje nas oplakuje, potoci koji navodnjavaju našu zemlju, naša polja, vinograde i maslinike. Iz davne krunidbe izrasla je naša sadašnjost, Republika Hrvatska, ravnopravna članica velike obitelji europskih naroda. To je, naposljetku, razlog zašto je na svoj način iznova slavimo! – zaključio je Milinović.
Kao jedan od autora u časopisu, prof. dr. sc. Marko Trogrlić temeljito je predstavio sadržaj ovog božićnog broja Hrvatske revije posvećene 1100 obljetnici Splitskih crkvenih sabora i Hrvatskog kraljevstva.
U svome radu pod naslovom Splitski crkveni sabori (925-928) i salonitanska
kršćanska baština prof. Trogrlić je naglasio dva nosiva elementa koja uočavamo
iz prvog zaključka Splitskog crkvenog sabora iz 925 godine, a koji svakako
zaslužuju pozornost u razumijevanju njegova sadržaja: Prvi element svakako se
tiče važnosti i uloge grada Salone, metropole nekadašnje rimske provincije
Dalmacije. Drugi pak element koji u gore navedenom kanonu splitske sinode
privlači našu pozornost jest spominjanje blaženog Dujma koji je, kako se tu kaže,
od apostola Petra bio poslan u Solin tj. Salonu (… beatus Domnius ab apostolo
Petro prediacare Salonam missus est…). Ima to svoju jasnu težinu i opravdanje.
U temelju takvog postupanja leži nedvojbeno mnogostoljetna čvrsta tradicija,
odnosno uvjerenje da je salonitanski biskup Dujam doista bio učenikom
apostolskog prvaka sv. Petra i da ga je on poslao da naviješta evanÿelje u
ondašnjoj rimskoj provinciji Dalmaciji, odnosno u njezinu glavnom gradu Saloni.
Što bi, doista, drugo, uz crkveni položaj stare Salone te kult njezina najslavnijeg
mučenika svetoga Dujma, smatrana učenikom samog apostolskog prvaka svetog
Petra, a tako jasno naglašena u tekstu prvoga kanona, naglasio je prof. Trogrlić
moglo biti čvršćim uporištem u donošenju odluke da Split bude sjedište
jedinstvene crkvene pokrajine za sve biskupije tadašnje Dalmacije, Huma i
cijeloga Hrvatskoga Kraljevstva te da salonitansko-splitskom nadbiskupu bude
priznato prvenstvo meÿu svim biskupima mjesnih crkava sa sjedištem na tome
velikom prostoru pod vrhovnom vlašću kralja Tomislava?
Profesor Trogrlić posebno je istaknuo rad je iz pera naše ugledne
povjesničarke, profesorice, Mirjane Matijević Sokol pod naslovom: Izvori o
kralju Tomislavu i njegovu dobu. Profesorica uvodno ističe: Iako se Hrvatska
priprema svečano obilježiti 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva na temelju
prvog tituliranja jednoga hrvatskog vladara naslovom rex u papinim pismima
datiranim 925. godinom, ipak se kroz medije, popularnu pa i znanstvenu
literaturu nazire tračak skepse ponavljanjem i nepotrebnim isticanjem da nema
dovoljno pouzdanih pisanih podataka o prvom hrvatskom kralju Tomislavu. Kao
da ih o drugim ranosrednjovjekovnim vladarima ima više! O nekima na svu sreću
ima na kamenu zapisanih egzaktnih podataka o naslovima, godini vladanja i to
su povijesna vrela prvoga reda. Povjesničari su, istaknut će profesorica nadalje,
najviše pozornosti usmjerili prema skupini dokumenata diplomatičkog značaja u
kojima se spominje 925. godine hrvatski kralj Tomislav kao jedan od presudnih
sudionika uspostave salonitanske/splitske metropolije. Ti dokumenti temeljni su
dokaz da se Hrvatska Kneževina transformirala u Hrvatsko Kraljevstvo. Takoÿer
se slika o Hrvatskoj u doba kralja Tomislava stječe i iz narativnih spisa,
suvremenih i kasnijih. Tu profesorica prikazuje sadržaj i značenje zapisa u
Historia salonitana maior, u kojoj je sačuvano pet dokumenta: prvo, Pismo papa
Ivana X upućeno salonitansko (splitskom) nadbiskupu; zatim, drugo, pismo
Papinih legata naslovljeno na kralja Tomislava, nadalje , treći suspis,
Zaključci Splitskog sabora datirani oko 925. godine; nadalje, četvrto vrelo je potvrda pape Ivana X zaključaka Splitskog sabora, osim onoga o Ninskom biskupu Grguru, slijedeći, peti, Spis je datiran je oko 928. godine i sadrži Zaključke II. Splitskog sabora , te konačno, Potvrda Zaključaka II. Splitskog sabora.
Nadalje, Vrelo kojega profesorica ovdje navodi izričito navodi ime
Tomislava, ali uz naslov dux zapisan je u djelu Historia Salonitana splitskog
pisca Tome Arhiÿakona iz XIII. st. u Katalogu biskupa o kojima postoji spomen
uz splitskog nadbiskupa Ivana i 914. godinu. Taj je podatak vjerojatno preuzet iz
nekoga diplomatičkog dokumenta na temelju kojih je Toma Arhiÿakon inače
komponirao svoju Salonitansku povijest, koja se po žanru svrstava u gesta episcoporum. Zapis u Salonitanskoj povijesti glasi: Ivan je bio nadbiskup godine
Gospodnje devetsto četrnaeste u doba kneza Tomislava. Izvori ne bilježe kako je
i kada Tomislav dobio naslov kralja, ali ga papina kancelarija dosljedno njim
titulira.
Profesorica spominje i Ljetopis popa Dukljanina, zabilješku cara
Konstantina Porfirogeneta u poglavljima 29.- 31 gdje se spominje Hrvatska. U
poglavlju 32., O Srbljima i zemlji, koju sada nastavaju, nalazi se podatak o
sukobu Bugara i Hrvata. O pobjedi Hrvata nad Bugarima pišu bizantski pisci i
nakon Konstantina Porfirogeneta. Teofan Kontinuat, odnosno nastavljač
Teofanove kronike koji je suvremenik hrvatsko- bugarskog rata donio je takoÿer
o tomu vrlo opsežnu vijest. Ona je bila s pravom izvor za ostale pisce jer je zapis
suvremenika. U cijelosti ga je u svojoj kronici preuzeo Georgije (Juraj) Cedren
(XI. st. / XII. st.), a u skraćenoj varijanti prenosi je i Ivan Zonara iz XII. st. U X.
st. je preuzeo vijesti iz Teofana Kontinuata Simeon Magister, a od njega i tzv.
Nastavljač Georgija Monaha zvan Hamartol. Sličan se opis nalazi i u Povijesti
prošlih vremena kojoj je autor vjerojatno monah kijevskog samostana po imenu
Nestor, a napisana je početkom XII. st. I konačno, posredni podatak o vojnim
uspjesima kralja Tomislava odnosno o sklapanju mira izmeÿu Hrvata i Bugara uz
posredovanje pape Ivana X. preko njegovih izaslanika Ivana, vojvode Kume i
biskupa Madalberta donosi i Liber Pontificalis pripisan „djelima pape „Ivana X.
a preuzeo ga je sastavljač Korčulanskoga kodeksa iz prve polovice XII. stoljeća
a koji se danas čuva u Muzeju opatske riznice u Korčuli.
Zaključno, prof. Trogrlić je u svojoj riječi istaknuo: Svi smo mi putnici kroz
Povijest koja ima svoje sadržaje i poruke. Ove godine nama, našem narodu
državi, one su posebne i jake. Upravo u ovo vrijeme a koje je naše vrijeme.
Imajući, kako je to glavna urednica prof. Mirjana Polić Bobić istaknula u svoj
Uvodnoj riječi u ovaj broj Hrvatske revije, na umu da su od od XII. stoljeća pa
do 1991. godine Hrvatska i hrvatski narod živjeli u višenacionalnim državama,
najčešće mukotrpno održavajući i sam fizički opstanak, i njezina povjesnica i
kolektivno sjećanje izgraÿeno kroz stoljeća pokazuju koliko nam je kao narodu
bilo važno graditi i čuvati narativ o nama samima bez pomoći onih državnih
institucija koje su se u drugih europskih naroda uz svesrdnu pomoć i državnih
riznica i umjetnosti, i sveučilišta i akademija, brinule o službenim nacionalnim
narativima, koji, nažalost, mi nismo imali. Stoga je, zaključuje ona ovo naše,
današnje vrijeme pravo vrijeme, a 1100. obljetnica pravi trenutak da se predstavi,
procijeni i raspravi naše znanje o tom prevažnom trenutku naše povijesti. Ovaj
broj Hrvatske Revije svojim sadržajem i porukama, zaključit će prof. Trogrlić,
uvjereni smo dragocjen je doprinos svemu tomu. On ostaje i budućim naraštajima
kao važan spomen na ljubav i važnost koju smo ovim našim jubilejima pridavali
i pridajemo – rekao je prof. Trogrlić.
